Kao i svaka naša reportaža, niti ova neće donijeti puno teksta, uglavnom fotografije.
Žena je mrmljala, ali ja se nisam dao - za ovu prigodu kupio sam novi novcati digitalni fotić - CANON PowerShot A60. A rezultate ćete vidjeti nešto niže. Svi koji su vidjeli fotke složili su se (osim naravno vlastite supruge) da se isplatilo potrošiti novce za fotić.
A još prije nabavke fotića, uspio sam položiti i C i E kategoriju, kako bih mogao i osobno uživati za volanom izloženih modela. Nije lako mojoj ženi sa mnom!
Kao što sam već napisao na naslovnici, ako ste zainteresirani za sve fotografije u većoj rezoluciji, imam ih 55 vlastitih i 13 samo Mercedesa, koje su mi poslali iz Euroline-a, samo pošaljite mail na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. , ne zaboravite poslati ime, prezime i adresu, i CD stiže poštom. Naglašavam, CD je besplatan, sretan sam što nekoga zanimaju ove fotke.
Na putu prema Grobniku, sreli smo ovog američkog ljepotana. Pretječući ga, morao sam malo trubnuti kako bih pozdravio vozača koji jamačno uživa za upravljačem. Kad smo stali na kavicu u Severinu, baš smo izlazili iz auta kad je isti prošao pored nas. Uh, kako li nas je vozač mrko gledao, valjda je mislio da sam mu trubnuo iz tko zna kojeg razloga, kao što je uobičajeno na našim cestama. Nema veze, moram se potruditi i nazvati Kemokop, možda dogovorim kakvu vožnju u ovom čudu.
slike...
Samo gledajte i uživajte...
slike...
Malo sam bio razočaran ponudom autobusa. Bili su samo Mercedes Tourismo i MAN Lion's Coach. I onda jos shvatih da niti jednom nisam okinuo po Tourismu i zato evo samo MAN.
slike...
Uz kamione i autobuse, na show-u se moglo vidjeti i mnogo drugih korisnih i zanimljivih stvari vezanih uz svijet transporta. Naravno, meni najzanimljivija su bila mala gospodarska vozila (kombi), a zgodno je bilo i na štandu MUP-a. Ne mogu se oteti dojmu da je velika šteta što nisam u mogućnosti imati mali štand na jednom ovakvom skupu i prezentirati stranicu i ideje koje mogu biti ne samo zanimljive, nego i korisne. Ali tko zna, možda jednom drugom zgodom...
slike...
Kao što sam već rekao u početku, položio sam C i E kategoriju najviše zbog ovog show-a. Prošle godine mi nisu dali približiti se volanima i zato sam im ove godine doskočio. Poseban je doživljaj voziti ove ljepotice po Grobniku. Ne može se to dovoljno vjerno opisati. Iskreno, svako vozilo je doživljaj za sebe i mislim da je zaista sve podređeno udobnosti vozača, da mu se maksimalno olakša taj iznimno zahtjevan i naporan posao. Ipak, kao potpuni vozač amater, od svih kamiona koje sam probao voziti, a za čijim upravljačem sam se sjajno osjećao, blagu prevagu ispred svih je odnio MAN TG-A. Evo i nekih subjektivnih zapažanja i anegdota.
Prvo sam probao novi Mercedes Vito. Automatski mjenjač, smješten na središnjoj konzoli, sa mogućnošću prebacivanja u poluautomatski režim rada. E to je sjajan osjećaj! Nema kvačilo, samo lagano gurnem ručicu mjenjača u lijevo ili desno, za višu ili nižu brzinu.
Kao što rekoh, po mom subjektivnom sudu, najbolje sam se osjećao za volanom MAN TG-A (kako kažu TEGEJCA). Visoka kabina, puni četverokraki volan, jednostavan mjenjač, pregledna ploča.. SUPER!
DAF XF je, od svih koje sam probao, bio najjednostavniji za upravljanje. Mjenjač kao u osobnom autu i, za mene amatera među kamionima, najlakši za prilagoditi se. I super tih... u kabini se baš ništa ne čuje... skoro sam spalio motor.
Mjenjač kod VOLVO-a FH-12 me najviše namučio. U cijelom krugu Grobnika nisam niti jednom uspio pogoditi brzinu u koju trebam prebaciti. Sva sreća pa je "pravi" vozač kamiona sjedio na krevetu iza mene i svaki puta ubacio u pravu brzinu. Kolega i ja smo dotičnog gospodina prozvali "naš automatski mjenjač".
Novi Mercedes Actros je također doživljaj. Super lagan servo, posebno atraktivan volan sa onim komandama na njemu, jedino mjenjač traži period privikavanja. A mjenjač.. jedna ručica na naslonu za ruke.. pomakom prema naprijed, dajete komandu da ćete pritiskom kvačila u sljedećih 20 sekundi prebaciti u višu brzinu.. zanimljivo rješenje! A zanimljivo je bilo i u kabini. Utrpali se nas trojica u kamion i prvi za volan sjedne jedan gospodin, počne nas prilično brzo voziti, malo smo se lovili po kabini, a dotični mirno kaže: "Gospodo, ništa ne brinite, ja sam vozio utrke dugo godina!". E onda sam ja sjeo za volan.. šutio sam cijeli krug.. a onda rekao: "Gospodo, ništa ne brinite, ja sam položio prije neki dan!".
Iznenadio me Iveco Stralis! Priznajem, nisam očekivao da je tako super osjećaj voziti ga. Krasan kokpit, već je bio mrak, pa mogu reći da je vrlo zanimljivo osvijetljen. Iznimno lagan za upravljanje. Nije slučajno proglašen za kamion godine.
Od Renaulta nisam uspio voziti niti jedan od velikih, Magnuma ili Premiuma, pa sam se morao zadovoljiti Traffic-om. Ali moram reći da me oduševio. Kokpit je kao u luksuznim automobilima, volan iz Lagune, super udoban kombi. Toplo ga preporučam svakome tko treba ne veliki kombi.
slike
U sklopu show-a, održala se hrvatska promocija Vita i Viana. Evo i par fotkica koje sam dobio od kolega iz Euroline-a.
slike
Ne, ne, ovo nije sponzoriran kutak...
slike
Nema se tu šta puno zaključivati nego - VIDIMO SE I SLJEDEĆE GODINE !!!