Dođe Mujo u moderan hotel...
- zatvori
Imao sam ludu sreću u životu raditi poslove koji zahtjevaju dosta poslovnih putovanja, pa sam samim time imao mogućnosti i posjetiti, i naravno koristiti,
usluge razno-raznih hotela. Bilo ih je stvarno razno-raznih, od onih super jeftinih i u skladu sa cijenom "luksuznih", pa do onih zaista skupih i
super-luksuznih (naravno, na tuđi račun). Od svih doživljaja sa hotelima, posebno se rado sjećam posjeta amsterdamskom hotelu Radison SAS, a ništa
manje ne zaostaje niti avantura koju sam doživio prije nekoliko dana.
Dakle, prije spomenutih nekoliko dana, imao sam prilike posjetiti Nizozemsku, odnosno tvornicu autobusa Bova. Međutim, u Čušpajzu neću pisati o tom
putovanju općenito (to možete pročitati na reportažama) nego ću se ovdje dodaknuti naše noćne avanture traženja hotela.
Bilo je 23 sata, nas troje smo se vozili negdje po njemačkoj autocesti u okolici Duseldorfa. Kao što rekoh, odredište nam je bila Nizozemska, odmah
negdje blizu granice sa Njemačkom. Bilo je već krajnje vrijeme da stanemo i potražimo mjesto za spavanje, vozili smo se od podneva. Prvi izlazak sa
autoceste i stanemo na DEA benzinskoj pumpi... jamačno će nam pomoći kako da nađemo hotel... nitko od nas ne govori njemački (tek nekoliko riječi i
jesti i piti), samo engleski... uđem u benzinsku i na tečnom njemačkom priupitam "bite vo ist hotel?".... naravno, stariji gospodin odmah mi je opširno
objasnio kako da ga pronađem, no shvatio sam tek kad mi je nacrtao mapu... nije bilo teško pronaći hotel... u stvari, to je malo veća klasična njemačka
krasno uređena gostionica sa natpisom "Hotel"... piše vani da recepcija radi do 22.00... ma jel moguće... ali ima i zvono... ciiiin ciiin... mogao sam zvoniti
do jutra... idemo dalje... malo je to mjesto i nema više od jednog hotela... vozimo se nazad prema autocesti... putokaz Krefeld... supeeer! - kažem ja, tu
sam dolazio poslovno i spavao nekoliko puta u sjajnom hotelu... idemo tamo... no, bio Mujo u Krefeldu nekoliko puta, ali ovo kao da je potpuno drugi grad...
nije mi poznata niti jedna ulica... a grad veličine npr. Zadra... "STOP POLIZEI" svjetli se na automobilu iza nas... nema nam druge nego pitati njih, kao da
su znali da trebamo neku informaciju... naravno, 15 min su morali provjeriti sve dokumente... i objasnili nam na vrlo solidnom engleskom da je hotel
negdje ravno i da tamo pitamo nekog prolaznika... a u ponoć je Krefeld prepun prolaznika... vidjeli smo ih 5-6... links, rehc, links, rehc.... tih nekoliko
slučajnih prolaznika je bilo vrlo ljubazno i svi su se od srca trudili objasniti nam gdje je koji hotel...
i napokon nađosmo jedan, ali ne onaj "moj"... zaključana vrata... recepcija radi do 22.00, ali ako dođete iza 22.00 onda na vratima ukucate šifru i
ulazite unutra... badava, ne znamo šifru... samo za goste hotela koji su je dobili prilikom bukiranja... tada je moja kolegica odlučila pritisnuti gumb ispod
kojeg uredno na nekoliko jezika piše "Ovaj gumb koristiti samo u najhitnijim slučajevima, nikako ne za rezervaciju sobe (očigledno je bilo još Mujića koji
su dolazili u sitne sate i uzbunjivali sigurnosnu službu)!" - javi se ljubazni ženski glas "U čemu je problem? Jel nešto hitno? Šta da poduzmemo?" -
kolegica se pokupi u auto, a ja ostao pričati sa gumbom...
policijska stanica!!! to je to... idemo do dežurnog i diplomatski inzistirati da nas negdje smjesti... a dežurni... cure... dvije... mlade i zgodne... gledaju
erotski film i ne obaziru se na jednog tamo koji iza staklenih vrata pokušava doći do njih i pitati za hotel... hmmm... možda bi Mujo mogao ostati kod njih
gledati film, a ovi moji nek se snađu... samo napravim neku glupost i imam besplatno noćenje... odustao sam... objasnile su mi da je hotel tu negdje
preko puta... kakva sreća... otvoren je... na recepciji se čuje lagana muzika... super izgleda... pozvonim na ono zvono kakva se viđaju u američkim
filmovima i pojavi mi se... čistač... uredno mi objasni "nicht zimmer frei"... i tako u još 2-3 hotela koja nađosmo u blizini... u jednom nam je i neki djedica
objasnio da je valjda neki sajam u gradu i da su svi hoteli krcati...
ideja!!!! pa tko zna bolje od taksista gdje se u njihovom gradu može spavati... sjednem ja kod jednog od njih... super dobar mercedes, koža, puno
opreme, pun dima od cigarete... a vozač... kožne hlače, cigareta, masna kovrčava kosa... navijač Galatasaraya... "du ju spik ingliš?"... ne zna čak reći
niti "NE" nego kima glavom... razumio je "hotel"... i vozi... ostatak ekipe nas prati... pričamo šofer i ja o svemu i svačemu... da smo iz hrvatske, da
putujemo u nizozemsku, da putujemo poslovno, da nigdje nema mjesta za spavanje, da se vozimo već 15 sati, da uskoro ide doma jerbo mu je dosta
za večeras... i to sve rukama i nogama i pomalo njemačkim... puno je ljubazniji nego što izgleda na prvi pogled... dolazimo napokon u onaj "moj"
hotel... nema mjesta... ljubazni recepcioner, u suradnji sa taksistom kod kojeg i dalje radi taksimetar i otkucava euriće, zove telefonom ostalih nekoliko
hotela... nigdje niti jedne slobodne sobe... 2 sata je... ništa nam ne preostaje nego na autocestu, pa prema odredištu... pozdravljamo se sa našim
taksistom - 22 EURa...
oko 3 sata smo stali u hotelu na autocesti... mogli smo tu doći oko ponoći i već spavati 3 sata... super luksuzan hotel, ali tko može misliti o hotelu u 3 sata
u noći, a ujutro kretati dalje... pravo iskustvo za sljedeći put...
Prije nekoliko godina posao me odveo u Amsterdam na neki seminar i kako to već biva u profi kompanijama, sve nam je bilo plaćeno... i to u
super-luksuznom hotelu Radison SAS... noćenje 500 DEM... i došao tako Mujo tamo, smjestio se u sobu negdje navečer... 5 minuta da bih skužio kako
funkcionira kartica za ulazak u sobu... 4 minute sam potrošio na upoznavanje sa prekidačem za svjetlo... netko kuca... crnac u crvenoj uniformi... donosi
mi poklone... zahvala što spavam u njihovom hotelu... ništa, ništa... i drugi puta... upalim televizor... "Poštovani g. Mujo, na raspolaganju u sobi imate
mini-bar u kojem se nudi to i to i to po tim i tim cijenama... na televiziji možete gledati sve i svašta... ako gledate švedske vesterne to vas košta toliko i
toliko... besplatno je dvije minute, a onda ukucajte broj svoje sobe..." - nakon upoznavanja sa televizorom od 10 min, krenuh u kupaonicu... oooj divote...
podno grijanje... velika kada... upoznavanje sa funkcioniranjem slavine (samo jedna izbočina iz zida) - 7 min... otvaram ormar... nosač za hlače... po
uputama to je i nekakva pegla - 10 min... dakle "ostavite hlače i ujutro su vam speglane"... stvarno, bile su speglane... nakon 5-6 puta po dvije minute
odgledanih filmova, legoh na spavanje... ujutro... odlazim na seminar... a radije bih ostao u sobi... moja soba je 2 kata ispod zemlje, a dvorana je na 5.
katu... užasavam se vožnje liftom... dolazim u lift... a tamo... trosjed kakav neću valjda nikada imati u svom dnevnom boravku... sve u staklu i... naravno...
vozač... vozi Miško na 5. kat... hotelski restoran je priča za sebe... u 2 i pol dana, jeli smo 5-6 puta i u niti jednom trenutku nisam znao šta jedem...
a sve je bilo za prste polizati...
kad ovome dodam vožnju brodićem po amsterdamskim kanalima, posjet ludom muzeju tipa "Upoznajte Nizozemsku", pa šetnju amsterdamskim ulicama
prepunih zanimljivih i vrlo "živih" izloga... jednostavno... doživljaj za doživotno pamćenje... oni koji su posjetili Amsterdam znaju o čemu pričam... a vi
ostali... želim vam da to doživite...
|
