Vozač autobusa i ja
- zatvori
Vozač autobusa i ja - događaj prvi
Vozim se ja tako Slavonskom avenijom u smjeru istoka, lijevom prometnom trakom. Tamo gdje spomenuta avenija prolazi preko Držićeve, u dobro poznatu zagrebačku gužvu uključio se krasan, vidljivo nov, autobus jednog slavonskog prijevoznika. Ne bih ja bio deklarirani ljubitelj autobusa, da ne provjerim o kojem se radi i ustanovim da je to novi MAN-ov troosovinac. No, to za Čušpajz uopće nije bitno već ono što slijedi.
Vidim ja da gospodin za volanom maksimalno iskorištava resurse autobusa, pa je već do križanja sa Heinzelovom nekoliko puta promjenio prometni trak, pokušavajući dobiti koji metar. Ja sam još uvijek iza. No, kako to obično biva, zapeo je na prvom sljedećem križanju i ostao iza jednog kamiona koji nije startao kao na trkalištu, već puno skromnije. Ja sam sada dosta ispred, jer se vozim samo lijevom prometnom trakom. I tako se mi vozimo i sad smo već došli blizu skretanja za Sesvete, gdje moram skrenuti ulijevo. Pogledavši u retrovizor shvatim da mi se spomenuti troosovinac približava prilično većom brzinom od moje. Ja uredno uključim lijevi pokazivač smjera, iako je još dosta ostalo do križanja. To je valjda dodatno unervozilo dotičnog gospodina, jerbo kako se ja mogu voziti samo 87 km/h (imam digitalni pokazivač brzine), a on je iza mene, pa me je morao dodatno upozoriti blicanjem svjetala, kako bih skretanje obavio prije nego me dostigne/preleti/pregazi. Ne želim pomisliti šta bi se dogodilo da je moja žena bila za volanom.
Vozač autobusa i ja - događaj drugi
Ja vam stanujem u lijepom kraju, u okolici Kašine i to, na moju nesreću, baš na glavnoj cesti Sesvete - Marija Bistrica, gdje učestalo prometuju, na žalost nas tamošnjih stanovnika, tzv. "Zagorci". Tako mi zovemo (ne iz milja) vozače autobusa koji voze na linijama iz Zagreba prema Zagorju. Naime, iako inače ne volim generalizirati, ONI zaista vole potegnuti po toj cesti. Čast iznimkama, ali rijetki su koji ispred moje kuće prođu ispod 70 km/h.
I tako jednu večer, vraćam se kući, a iza mene "Zagorec" sa VOLVO-om. Pošto na relaciji od Sesveta prema Kašini ima dosta "hupsera", normalno sam prikočio približivši se jednom od njih, ipak još otplaćujem svoju polovnu Tempru. Na moju nesreću "hupseri" su široki samo toliko da automobil "hupsa" preko njih, ali ne i autobus. Zato "Zagorec" može bez kočenja proći i, naravno, idealno mjesto za "blicanje" tamo nekom ispred sebe ako ne prođe sa 80 km/h preko brežuljaka. Uz to, imao sam još i nesreću da je iza tih "hupsera" dugački ravni dio ceste koji prolazi ispred mog dvorišta, ali koji zbog guste naseljenosti ima punu liniju u sredini, pa sam se vozio 65 km/h sa "Zagorcem" na leđima. I tako, ode "Zagorec" pretičući lijevom prometnom trakom, preko pune linije, i uz obvezan zvučni signal, tek toliko da shvatim kako ne bih trebao štopati promet svojim načinom vožnje.
Zaključak
Meni je velika želja da sjednem za upravljač nekog lijepog autobusa i malo ga provozam, pa nikako ne mogu shvatiti, kako netko ima volju "naganjati" autobus iznad nekakvih normalnih okvira. Da točno, tko propisuje normalne okvire. Danas, kad je prilično anarhična situacija u prometnoj kulturi u Hrvata, to je zaista pitanje na koje vjerojatno nema pametnog odgovora. Shvaćam da ovi novi autobusi vjerojatno ne "osjete" tako brzinu kao dobri stari TAM-ovi, TAZ-ovi, SANOS-i i dr., ali svejedno.... Na sreću, puno je više onih vozača autobusa (i kamiona) koji evidentno uživaju za volanom i defanzivnom (rekao bih normalnom) vožnjom dovoze putnike i terete do cilja. Danas nisam spomenuo ZET-ovce, no oni su materijal za neki drugi Čušpajz.
U svakom slučaju, ako se netko prepoznao u gornjim pričama, ili netko od vas čitatelja prepozna "glavne glumce" mojih priča, molim da mi se jave, kako bih im poklonio knjigu "Defanzivna vožnja", možda izvučemo svi koristi iz toga.
|
